Bosnia in Sweden Sweden in Bosnia

Dobrodošli na moj blog

21.07.2011.

Tri Prijatelja, Rat i Sud

Tri ratna zlocina, tri prijatelja, ce se uskoro ponovo ujediniti ali ovaj put u Haagu cekajuci sudenje svoji dobri djela 1991-1995. Tri suradnika etnickog ciscenja na podrucju Hrvatske i Bosne i Hercegovine su svojim hapsenjem pomogli Srbiji da ostane cistog obraza i da ispuni svoje moralne duznost. Ti moralni duznosti su morali cekati godine da produ da bi se ispunili. U pitanju je trgovanje. Sta Vi imate sto Nama treba? Da bi se predali, po nekima (posebno u Bosni) ratni heroji, Haskom Tribunalu treba korektna valuta. U ovom slucaju je tih par koraka blize Evropskoj Uniji dovoljna valuta. Razmjena usluga. Evropa pokusava obrisati svoju pasivnosti koja je dugo potrajala tokom rata a Srbija ulazi u Evropsku Uniju i rijesava se svoje prosloti kao drzava koja producira falsifikovanu historiju, ratne zlocine i planove velike Srbije. Nisu upitanju pojedini gradani u ovom komentaru nego drzavni aparatus. Aparatus koji predaje ratne zloni i ne spominje kriva dijela niti da je moralno korektno da se predaju te osobe kako bi se zrtvama mogla ublaziti frustracija. Predsjednik Tadic prica o koracima ka Evropske Unije, on prica o moralnoj duznosti Evropi i brisanje stembilja krvnika. Sto se tice zla djela zlocina, niti jedna rijec. 

20.07.2011.

Granicari koji primaju mito

Na granickom prelazu, Bosanska Gradiska, strasni redovi kamiona i auta se skupljaju. Granicari su strogi i dobro paze sta ulazi i sta izlazi iz vlastite drzave. Na granicnim salterima posteri govore da su dobrodosli u drzavu ti koji postuju zakone. Raznorazni sverc je zabranjen. Dokumenti moraju biti korektni inace grenicari vracaju ljude nazad u drzavu iz koje su dosli. Zakoni su tu i zakoni se moraju postovati! Granicari su tu da na samoj kapiji drzave kao casnici zakona. Neljubazno, grubo, i vise pute, non-chalantno prvi drzavni cuvaru zakona stvaraju paniku i iritaciju putnicima. Uporno granicari okrecu ocima kada zele da objasne putnici u cemu je problem i strasno ljuti izgledaju ako putnici nisu znali ili razumjeli razlog njihove neljubaznosti. Ali izraz lica se brzo promjenu kada putnik pita kako se to moze rijesiti. Grnaicari putnike odstrane, kao da netkog varaju, pretrazuju auta ali ustvari putnik trazi pare koje granicar zahtjeva da se zakoni zaborave. Na znaku dobrodosli u Bosnu i Hercegovinu treba da se doda da korupcija vlada. Uvesti auto u Bosnu zahtjeva proceduru koja je maltene beskrajna. Beskrajna ako nemas vezu, ako imas vezu anemas para nema ni auta. Kako bi se sredio jedan mali detalj koji zautsavlja cijelu proceduru uvoza 50 eura je potrebno. Ako par pogrijesni slova na jednom papiru, medu 20 drugih, kosta 50 eura koliko je onda bas kriminal? Kolika je dnevna zarada mita granicara kada se to tako otvoreno i javno radi a Bosna postala tranzit zona trgovine ljudi u Evropi?  

12.07.2011.

Prije 16 godina. . .

Na ovaj dan, prije 16 godina, ce se Evropa podsjetiti kako su okrutni Evropski ratovi i koliko daleko je Evropa dopustila da rat u Bosni i Hercegovini ode. Ujedinjene Nacije ce imati izvanrednu lekciju da nauce. Oni ce imati direktnu posljedicu neutralnosti kroz sutnju: 8 000 naprasni razloga koji ce ih podjetiti da posmatrati tisinom nije jednako sa neutralnosti – to je biranje strana.

 

8 000 razloga ce pogurati potpisivanje Daytonskog sporazuma. Danas narod pomisle na Potocari sa velikom tugom, jer se nije moglo dogoditi to u Evrope sredinom devedesetih, i pokusavaju razumjeti kako je televizijom prenosena masakra se mogla dogoditi dok svijet svjedoci.

 

Prije 16 godina pocinje pocetak kraja rata u Bosni i Hercegovini, i pocetak negativnog mira i nestabilnosti koja traje i danas. Ti spomenuti 8 000 u Potocarima nece biti dovoljan razlog da se zaustavi etabliranje Republike Srpske sa medunarodnom saglasnosti na iste teritorije gdje je ta vojska vrsila etnicko ciscenje. Nije zaustavilo da nastane vrstanje Bosnjaka, Srbina i Hrvata. Nije omogucilo narodu sa nazivaju Bosancima u Bosni. Sprijecilo ih je da se zvanicno nazivaju spomenjeno gore i u slucaju da se ne zele vrstati pad ace pod kategorijom ‘ostali’.

 

Uzas dogodjeni ce pojacati etnicke podjele. Rezultirace u tri razlicita historska pogleda koja ce se uciti u skoli na razlicitim teritorijama iste drzave. Tre media centra, tri jezika, tre predsjednika, tri skolska sistema, dva institucionalna aparatusa, i spisak nastavlja. . .   

 

Prije 16 godina medunarodna zajednica je pocela gubiti vjerodostojnost u Bosanskim ocima. Dok se tokom nenaoruzanog konflika ljuti skupljali u razgovorima, govorilo se je ”svijet nece dopustiti da se to dogodi”. Ali za samo par mjeseci narod ce uvidjeti da UN je jednako sa Ujedinjeno Nista i da jedna mala, iznenada suverena drzva, u tom sto je nekada bilo Jugoslavija, nije hitan prioritet zapadnom svijetu. Morala je cekati neki 250 000 zrtvi i 1 000 000 izbjeglica kasnije da bi bila ugurana u Daytonsku ludacku kosulju.

29.06.2011.

Vratice se svi jarani. . .

Nema dana da se nebudim sa Bosnom i nema noci da zaspem bez da mi zadnji misli ne plove njoj. Danas je posebno. Danas me je ceznja savladala. To su osjecaji ispunjeni srecom pa cak i da se usne nasmiju blago. Pomisao na tu drzavu, njene planine i doline, njene rijeke, njene sume, njeno blago. Nedostaju vreli dan, tople noci i dragi ljudi. Nedostaje mi ljepe carsije pune zivota. Omiljeni gradovi. Rodna kuca. Gdje istok ljupi zapad, gdje je sve moguce i sve nemoguce. Nedostaju mi zivotno bitne rasprave koje zavrsavaju sa jednim vicom ili dva. Nedostaje mi miris behara, miris carsija, miris prirode, miris kuhanja, miris bosanske kafe. Danas bi dala sve da mogu setati ulicama iz nekih proslih stoljeca, da putujem tamo gdje Neretva hladna tece. . .

26.05.2011.

Dragi Generale

Danas, 26. maj, ce za mnoge ostati u pamcenju, danas je uhapsen Ratko Mladic. Ostace nama- mi koji volimo jednu multikulturnu Bosnu koja je nicija, koja je svacija- i ostace vama - vi koji je nemozete podnjeti- ostace nam ovo jedan da vazan u zivotu nakon svega. Skupa cemo plakati i psovati majke vladama i medjunarodnoj zajednici dok sa zbunjenim umom i povrijedom u dusu postavljacemo pitanja. Sve cemo to skupa ali sa drugim motivima, osjecajima, i emocijama. Dok ga mi proklinjemo vi ga slavite. Mi cemo postavljati pitanja "kako se je do sada mogao kriti u Beogradu?", "zasto ga do sada nisu uhapsili?", "kako je mogao do sada hodati u slobodi?". Vi cete se pitati: "kako to da ga je izdala vlada?", "zasto prodajemo narodnog heroja za EU?". Dok vi placete iz frustracije i zalosti za generalom koji vam je heroj, mi placemo iz frustracije, zalosti, zakljucenja i nekakve nade pravdi. Dok vi psujete medjunarodnu zajednicu sto ste ga morali prodati da bi se mogli pribliziti ka EU, mi ih psujemo sto im je trebalo 16 godina da skota uhapse.

Ratko Mladic, jedna obicna ubica koja se je napila osjecaja autoritete pa se malo osilila, je danas uhapsen. Osoba koju gledate kao heroj. Eh, pa znate sta, imam samo jednu tu da dodam. Ako je toliki heroj, posteni covjek, koji nije pocinio takve zlocine, sta se je onda krio? Zasto su se svi ti heroji krili: Karadzic, Hadzic, Mladic, Mejakic, Arkan etc. Ako su heroji a ne kukavice, zasto su se sakrivali nakon svog herojstva. Mito-legende o Obilicu nepricaju o kukavicama koje bjeze i boje se svojoj guzici, niti legenda o Lazaru. Tako da bi htjela na to da dodam zakljucnu: nisu to heroji ljudi moji, to su obicne kukavice.

Takvog heroja je prije par dana zvucila kao mission impossible da se uhvati. Dok sam se nalazila u Sarajevo prije par dana ljudi nisu vjerovali da ce se ikada uhapsiti Mladic. Mislili su da je ziv i ako su po medijama pricali da je mrtav, koje je njegova zena potvrdila (od srca), dok su cetnici stajala iza nje vristali i drzali parole "nedaj se generale". Mislili su da je ziv, ali se nije razmisljalo o mogucnosti da se uhapsi. Koga god sam pitala rekli su mi to je politika. I zaista to jeste politika. Prica Tadic kako se ovo radi o pomirenju, o pravdi i ravnopravnosti. Pa dobro, samo zasto se o tome sada radi? Sada kada je raspuhala prica o referendumu, sada na isti dan kada je Ashton dosla u posjetu, i kada se treba ici prema EU? Svaka cast neka je on uhapsen bezobzira na motiv, ali da je politika sve - jeste! Pravi potez u pravo vrijeme. O Tadicu cemo drugi put, ali mora se reci da je jedan zaista lukav i intrigantski predsjednik.

A sto se tice Mladica:  Slazem se "nedaj se Ratko"! Nedaj se jer te ceka bivsi sef i visoki komandant Karadzic da mu se pridruzis. Sto se tice tog da je Srbija gdje su srpske kosti, Haag bi mogao bez problema postati glavni grad Republike/Kraljevine (kako ko zeli) Velike Srbije, tu su svi heroji i svi vrhunci a i prica se vise srpski nego holandski. Tako da Ratko, cuvaj mi to srce svoje. Nemoj puno masnog, nemoj puno stresa, odmaraj sto vise mozes. Samo cuvaj to srce svoje slabo dok nebudes osudjen krivim skupa sa bivsim sefom pa onda skote, ako Bog da, ucrvaj se i krepaj. Samo nemoj umrijeti slucajno dok te ne osude ko i drugi vasi, dzubre jedno gadno!  

17.05.2011.

Idemo na Pale

Drugovi i drugarice,

Dosao je red da se ide na Pale. Grad Pale je nekada privljacio par radnika kako je bila industrija (doduse ima i dalje), i bilo je Olimpisko selo nekada. Slikovito, prirodno, ljepo Olimpisko selo. Tokom bivseg rada Pale su postale glavni administrativni centar Republike Srpske, pa tako i nastao razum kako su Pale cetnicka ognjista. Uglvanom, administrativni centar je preselio u Banja Luka a zloglasnost nije. Banja Luka je dobila svoju zloglasnost a na Palama je idalje ostala stara. Price kruze kako su bili obracuni na Palama medju ljudima, ali u to da ulazimo previse je komplikovano. Da se vratimo na stigmatizaciju Pala. Kako se je pricala da se inteligencija, Karadzic, tamo krije, pa onda ostali zlocini snjim, i kako su Pale imale dobru kontrolu nad medijama, kako su bila stab cijelog Srpski aktivnsti tokom rata, i tako dalje, nije bas bila pretjerano pozitivna slika Pala a ni stanovnistva na Palama. Znaci nastala je takva slika da su na Palama gori od gorih. Da budemo iskreni, meni sama rijec Pale u recenici nije bas bila prijatna. Citala sam rad jedne dankinje koja kaze da se srpska omladina osjeca strasno ugrozena i da ne smiju ici u Sarajevo jer ih ljudi tamo nemogu smisliti.

Put do Pala je prica za sebe. Kada se krene autobusom, ko je vjernik, ma i taj sto nije, stvarno treba da se pomoli Bogu jer je put gluho bilo. Narod je izgleda navikao pa ne reaguje a mi, razmazeni sa dobrom infrastrukturom, utrnule. Zbilja, 2 autobasu se zaobilaze na sred planine gdje je put tako uzak da se auto i autobus jedva mogu zaobici, kisa pada, blato, nema nesto pretjerano puno ograda (a i te sto su tu ili su slomljene ili su same u sebi opasnost), suma, suma, suma, provalija, covjek sjedi pokraj sofera i brise sajbu kako je za maglila, a vani magla ali ona teska. Gluho bilo! Ici na Pale i nekako, ali vracati se kuci je jednu 800 puta gori osjecaj.

Sto se tice Pala, hladnije je nego u Sarajevu, nesto na koje ja i Josefine nikako nismo razmisljale. Cak je bilo snjega po planinama. Moram priznati da sam prijatno iznenadjena sa Palama. Strasno mi je drago da sam otisla na Pale i nisam u ti par sati na Palama nista dozivjela, cula, vidjela, da bi mogla reci nesto. Strasno je cisto, to sam odma primjetila. Srpska zastava je tu, naravno, ali ima i Bosanske, vecinski se cirilica koristi i tako dalje. Necu sada da kazem da nema tamo ludosti (naravno ima ko svugdje), ali je ruzniji osjecaj u Banja Luci pa tako i u Prijedoru. Mozda zato sto ima veci broj ne-Srba tamo pa je zato potreba izraziti se, ali uglavnom nista. Nema grafiti 4 c, nema mislim Kosovo je Srbija (to na svakoj se zgradi moze procitati u Banja Luci), nista takvo nisam vidjela. SDS vlada naravno, jezik srpski se prica, ljudi se ne izderu kada ih nesto pitas, sasvim opustena atmosfera i jedno selo gdje bi ja bez ikakvi problema mogla podsjetiti vise puta. Cak mi se je svidjelo, kako nece, sva je Bosna i Hercegovina preljepa!

Razgovarala sam sa par omladinaca koji su mi djelovali sasvim okej. Nisu tu nekakve posebne prerasude sto se tice drugi nacionalnosti. Imaju drustva mjesana i nisu potvrdili to da im je ne prijatno ici u Sarajevo. Obrnuto, vole ici u Sarajevo i smiju se kako, kada ode u Beograd, oni ih cudno gledaju kako pricaju i vise se osjecaju kao Bosanski Srbi nego Srbijanci i priznaju da ih cudno gledaju u Srbiji. Ali, znaci ALI, ljudi ti zive u totalno drugoj stvarnosti. I zbilja me interesuje da li se ovako i gleda u ostaloj Republici. 

To su znaci osobe koje su ubjedjene da su Srbi predstavljali najveci broj stanovnika u BiH prije rata, znaci po popisu stanovnistva iz 1991, i da je sve ostalo varka. To su ljudi koji vjeruju da se nije pocinio genocid pa cak i ne etnicko ciscenje, nego da su se branili, oslobadjali, i da su svi svima isto radili. To su osobe koje vjeruju da se je Naser Oric izivljavao na 1300 osoba Srpske pripadnosti da bi ih nakraju ubijo kod Kravica (to je selo gdje zivi ispod 400 osoba), a da je cinjenica da je u Srebrenici poginulo 3500 Muslimana i da je sve drugo laz. Ljudi znaci priznaju manipulacije medija, ali drugi medija. Priznaju politicke lazi i igre tokom rata ali misle da je to suplja kako su Muslimani bili protjerani, i da su sada to tako preokrenuli kako bi ispalo da je bilo vise Muslima u BiH nego sto je bilo, jer oni znaju da su oni oko 60% bili vecinski u BiH. Sponje se Dobrovoljacka ulica u Sarajevu i koji je to bio zlocin, kako su vojnici koji su bili slobodni da prodju, stradali. A nijedna rijec nema o imena ne-Muslima, poginuli, u ratu. Prve zrtve, ulica Zeleni Beretki, Ferhadija, itd da ne nabrajam sada. Sto mi je najvise cudno tu je to kako se razlikuju zrtve od zrtvi i kako su borci postali mucenici. Opet se vracam na ono sto sam prije spominjala gdje se podizu borci na nivo stradani civila. Besmislica! Nemoj te me pogrjesno shvatiti, jako su prijatni i drago mi je da sam se upoznala snjima, ali je totalna druga stvarnost. Cak mi je par puta jedna osoba rekla da ne gledam na podatke nasi ljudi, znaci ni Srba, ni Hrvata, ni Muslimana, nego objektivni ljudi sa strane. I uredu, to radim kako znam za sebe jer nisam narasla u ovom kontekstu. Ali nije mi jasno odakle se ti podatci vadi jer se nikada nisam susrela sa takvim podatcima u zivotu. ICTY je protiv Srba kako je i svaka medija koja naglasi nesto lose. Ili lazu, pretjeravaju ili jednostavno su protiv. Znaci ako nisi za onda si protiv, to mi nije bas objektivno. A ovo sto sam vidjela je totalna manipulacija i ispiranje mozga. I to ne sto bi ja rekla nego sto osobe sa kojima sam razgovarala, koje su bile u razlicitim gradovima u toku rata, koji pripadaju Srpskom narodu, i koje se nikako ne slazu sa tom slikom.

16.05.2011.

Jos jedna o mom Prijedoru i mojim Prijedorcanima. . .

Pod naslovom "sacuvajmo od zaborava", nepoznati autor pise: "Kako uporediti Rinkeby u Stockhomu, Chiswick u Londonu, Sheridan Ave. u Chicagu i druga mjesta širom svijeta s mirisom lipa Starog grada, kupanjima kod trafoa, šetnjom na korzu, boemima kod Rame, kahvom kod Džavida, ćevapima kod Asafa".

Da, kako zaboraviti? Vrlo jednostavno. Cinjenica je da vise Prijedorcana zive van Prijedora, pa cak niti u granicama Bosne i Hercegovine. To samo od sebe ne cini zaborav ali pomaze tom procesu. To sto cini zaborav je da nasa omladina sirom ovog svijeta slabo upoznata sa vlastitom kulturom, tradicijom, religijom, historijom, i tako nema kraju nabrajanju. Omladina koja siri svoja korjena u tudjini, gubi, kako dani prolaze, sve vise poznavanje svoje carsije, legende i price o Prijedoru gradu. Zalost je to velika! Zalost je velika sto roditelji cuvaju, ili na novo grade, kuce dok ne razmisljaju kako im djeca na to gledaju i uzimaju gotovo za zdravo da ce djete to tek tako samo od sebe zavoliti tu carsiju, tu kucu, tu avliju, taj miris lipa, isto kao sto je i njegov roditelj. Hoce sigurno ako mu roditelj zblizi i pomogne da upozna svoju carsiju, svoje ljude, svoj jezik, svoju kulturu, svoje vrijednost. Ali nalazost vecina nece, jer smo odvedeni jako mladi u druge drzava kako bi izbjegli rat. A nitko nam nece da prica zasto smo tu. Ne sije se mrznja kroz tu pricu. Mrznja se sije kroz nepoznavanje, neznanje, i gledanje pa ucenje ponasanja blizi svoji.

Zamolila bi vas starije, koji jos uvijek sjecati, i koji ostajete posljedni nositelji svega tog, da nadjete mudar nacin kako bi spojili djecu za njihovo bez prisiljavanja ili mrznje. Vi morate razumiti da se covjek uci dok je ziv i malo koje ce djete samo pokrenuti iniciativu potrage svoji korjena. Nazalost, za neki 20. godina bice jos manje Prijedorcana jer Prijedor nije u njima bezobzira gdje da se nalaze. Htjela bi vam opomenuti da je vasa duznost da nas ucite, upozoravate, opominjete, i prenosite vrijednosti na nas. Nemozete misliti da ako se neprica o Prijedorskoj carsiji, o komsiluku, o obicanjima, o naseljima, o legendama, pa onda tako i o Omarskoj, o Trnopolju, o tim crnim devedesetim, da cemo mi sami znati. Necemo! Samo ako se odlucite da je to nepotrebno, nemoj te se ljutiti i upitati sto su moja djeca prodali kucu? Nemoj te nam samo kada vi budete pred smrt govoriti "sine, sramota je da se nezna".

15.05.2011.

Josfine's first appearance / Josefineova prva rijec

During these days, as we left the northern parts of BiH for Sarajevo, I have been travelling to the countryside for some appointments with different organizations. Kravica happened to be a destination. This was actually the first time I travelled without Azra, which in itself was a bit nerve-wracking - the simplest task, like checking bus-departures, was an adventure.

Kravica is a village (a village in its essence). First of all, the only thing to be found in Kravica is an enormous memorial site for Serb soldiers and Serb civilians who got killed in a so-called massacre back in ´93. Approximately 25 Serb soldiers and 11 Serb Civilians lost their lives. The huge cross reminds the visitors of the aforementioned. Needless to say, and I cannot emphasize this enough, every life shed is a huge tragedy. Yet, it appears to me that the memorial is not a place where their lives can be remembered by their loved ones. Rather it is something that is used as propaganda and an opportunity by the nationalist (Serb) politicians to fuel the false apprehension of the nature of the Bosnian war. In this false apprehension, it is believed that all sides committed the same horrendous crimes against each other through systematic mass-killings, also known as ethnic cleansing. Therefore this monument represents a believe that the Bosnian (or should I say Muslim?) army pin-pointed and killed Serb civilians during the war, and especially in the village of kravica.

To make the story of the huge monument even more paradox is that ICTY did not recognize this happening as something that was caused by the Bosnian army (regarding the lives of the civilians who got killed). On the contrary, one suggests that it might as well have been the heavy artillery coming from the Serb army.

As you might know by now, Kravica is basically a monument and a few houses. Yet, I recognized as soon as I arrived that people in Kravica must feel awfully threatened. There are always two police cars parked around the monument and two police officers watching it. I asked one person why and then she told me about a story of a Muslim boy from a neighboring village. Apparently this boy had spit on the monument!!! So this Muslim boy from a neighboring “all Muslim village” came to Kravica, an “all Serb village” to spit on the monument. And people were surprised! Please, enlighten me: how do people expect children to act when the current situation of segregation between people reminds me of some specific events taken place in our history that should be just that, i.e. history? If children are taught and kept in different schools according to their “national” belonging, with different curricula’s on the subject of history, such expressions are just normal and fair. Let us be honest; is it really possible to avoid the fruits that bear from the seed that has been sowed? 

During my stay in BiH, I have, on several occasions, got the question “What do you think about the situation in BiH?” (or similar). Every single time I have replied with something that is best described as an exaggerated sigh. Yesterday, Azra looked at me and said that she had never seen me so upset. My usual sigh had somewhat been transformed into frustration. Indeed, frustrating is the best way of describing the situation in BiH - even for an outsider. The frustration manifests itself through constant brooding: “What is wrong with people? Why does not anyone react and start a revolution?“ Recently, I remembered what a friend of mine said which I found to be highly relevant in this context; “It takes more than a brain to think and react”. And she is right: It takes food, it takes security, it takes tolerance, it takes physical and emotional well-being. Unfortunately, all of those pivotal things are deficient in the contemporary society of BiH.
 

Tokom ovih dana kako smo napustile sjeverne dijelove BiH i vratile se u Sarajevo, ja sam putovala manjim mjestima kako bi obavila razgovore sa razlicitim organizacijama. Kravica mi je bila prva destinacija. Ovo je ustvari prvi put da sam putovala bez Azra. I to je samo u sebi bio uzruj kako je naj jednostavnije stvar, kao pogledati red voznje, bio dogadjaj.

Kravica je jedno seli (zbilja selo). Kao prvo, jedino koje se je moglo pronaci u Kravici je bio jedan ogroman spomenik za poginule srpske borce i civile. Oni su bili ubijeni u tako zvanoj masakri tokom 93. godine. Odprilike 25 srpski boraca i 11 srpski civila su uzgubili zivot. Ogromni krst podsjeca goste o ranije spomenjenim dogadjajima. Nepotrebn je reci, i ja nemogu to dovoljno naglasiti, svaki zivot izgubljen je velika tragedija. Ipak se meni taj spomenik pojavljuje  kao nacionalna propaganda sa srpske strane kako bi se podpalila nacionalna mrznja i lazna slika desavanja tokom rata u Bosni. Uglavnom mi nedjeluje kao mjesto gdje bi osobe koje zale svoje mrtve mogli doci da ih zale.  U tom laznom razumjevanju rata BiH vjeruje se da su sve strane pocinile zlocinje prema drugim stranama sistematicnim ubistavama, ili kako bi se reklo etnickim ciscenjem. Zato ovaj monument predstavlja jednu kako je armija BiH (ili bi trebala reci mulimanska armija?) odredjivala tacno i ubijala srpske civile tokom rata, a posebno harali po selu Kravica. Kako bi sve to bilo vise paradoksno, ICTY nije priznala desavanja ratna, ni smrti tih osoba, kao nesto pocinjeno armije BiH. Obratno, govori se cak i tom da je moglo biti pocinjeno teskom artiljerijom srpske vojske.

Kako vec razumijete, Kravica se znaci sastoji od jednog spomenika i par kuca. I ako je tako, mora da se narod koji zivi tu osjeca strasno ugrozen jer su svakodnjevno tu 2 policiska auta i 2 policajca koji drze strazu. Pitala sam jednu osobu zasto i ona mi je ispricala pricu o jednom djecaku iz susjednog sela. Ocigledno je to djete plunuo na spomenik!!! Znaci jedan djecak iz "cisto muslimanskog sela" dodje u Kravicu " cisto srpsko selo" i pljune na spomenik. I narod se cudi! Molim vas da me prosvijetlite: kako to narod ocekiva da se djeca ponasaju kada trenutno situacija segregacije me podjesca na desavanja iz povjesti kojima je mjesto bas tu:u povjesti! Ako su djeca ucena i podjelena na razlicite skoje zbog "nacionalnostne" pripadnosti, sa razlicitim nastvnim planovima sto se tice predmeta historije, takvi su izrazaji sasvim normalni i ravnopravni. Mislim, da se ne lazemo, zar je zaista moguce izbjeci plodove iz sjemena koji su se posijali?

Tokom mog boravka u BiH dobivala sam pitanja "sta ti mislis o danasnjoj situaciji u drzavi?" (ili slicno). Svaki put sam odgovorila sa nekim pretjeranim uzdisanjem. Juce me je Azra srela, pogledala i rekla da me nikada nije vidjela ovako uznemirenu. Moje obicno uzdisanje se je pretvorila u nekakvu frustraciju. I tako bi rekla da je frustracije nabolji nacin objasnjena situacije u BiH- pa cak i za stranca. Frustracija se manifestira kroj stalno razmisljanje: "Sta je sa narodom? Zasto nitko ne reaguje i ne pokrene revoluciju?" Nedavno mi je jedna prijateljica nesto rekla koje ja mislim da je jako relevantno u ovom kontekstu: "Potrebno je vise od mozga za razmisljianje. Potrebna je hrana, sigurnost, tolerancija; potrebna je fizicko i psihicko blagostanje". Nazalost su navedene osnovne potrebe manjak u danasnjoj zajednici Bosni i Hercegovini.  

Josefine Arlesten

13.05.2011.

Da li su to svarno bili bolji dani ili smo to bolji bili mi?

Kada se prica o nekim proslim vremenima prica se kako je prije bilo bolje. Jesu li stvarno bili to bolji dani? Ja sam rodjena u BiH, da bi bila iseljena i pretvorena u svakogogisnjeg turista, pa tako opet u drzavljanku BiH. Koliko nas jos ima takvi? Gledajuci unazad neki 100 godina, Bosna je bila dio jednom imperije/carstva (kako ko zeli). Turci su izgubili BiH da bi Austro-Ugarska vladala. Pa tako i nastao je Gavrilo Princip koji je, plan svojim i jarana svojih, ispucao revolucionarno par metaka i ubio carski par. Tako da se tu zaustavimo u stara doba i razmislimo. Princip je znaci covjek koji se je gledao kao narodni heroj sve do nedavno. Medjutim, danas se pricao o njemu u smislu terorista. Ljudi gledaju nazad na skolska doba i kazu "svugdje po svijetu bi se nazivao teroristom covjek koji je ubio trudnu zenu. Ali mozete li vi vjerovati da se je kod nas proslavio kao heroj?" Mogu li vjerovati? Naravno da mogu! Mislim, neciji terorista je neciji heroj. A problematika mi je u ovom svemu to da je covjek zbilja bio heroj i da se danas mjenja misljenje. Mislim, nemoj te me krivo shvatiti, nisam ja protiv promjenje misljenja o Principu. Ali se nesto desava, mjenja se stav, drzanja. Netko bi to nazvao prosvjecivanje, netko konspiracija a netko westernizacija. U svakom slucaju cinjenica je da se mjenjaju stav naroda.

Bezobzira, kako je to carstvo palo, nastalo je carstvo slovenaca, hravata i srba koje je postalo Jugoslavia. Zelim samo da vas upozorim da je BiH bila dio carstva ali status bosanaca nije. (A vi koji cete sa ovom recenicom zakljuciti da je BiH nicija zemlja i da bosanci ne postoje, upitila bi vas da posjetiti biblioteke malo cesce pa tako i muzeje i da istrazite i druge historije, znaci te koje vlsatiti pisce nisu napisali.) Nakon drugog svjetskog rada nastala je Jugoslavia druga Tita. Voljena od mnogi, zamrzena od mnogi. Mozda malo vise voljena. Ko ce to sada znait?! U svakom slucaju mozda su to ti bolji dani kada smo bolji bili mi. Generacije rodjene oko 1960. godina smatraju da je Jugoslavia bila jedna divna drzava, nebo na zemlji, jednostavno 'wow'. Dok starije generacije, vise se sjecaju, i manje opisuju vrijeme prije 1960. godine 'wow'. Svakim slucajem priznaju da su doba poslje ekonomskog pojacanja (dizanje kredita) bila preljepa. Ali tako isto da se je gradila jedna jedinstvena historija dok se je mnogo toga zaboravljalo i presutilo. Bratstvo i jedninstvo je vladalo. I onda je umro drug Tito. 

Ako su bila bolja vremena kako su se tako prokleto mogla promjeniti? Zar se nismo voljeli ili barem postovali? Zar nismo imali zajednicku historiju, zar nismo bili braca? Ocigledno nismo. Mozda je razlog to sto se neke teme nisu mogli diskutovati javno, nego su bile potisnute dok su se pripricavale iza zatvoreni vrata, pa su na kraju isplivale na povrsinu. Da li smo to zbilja bolji bili mi? I ako jesmo kako su onda par ljudi uspjeli zavesti hiljada i hiljada? Mislim media manipulacije, bolesne retorike, bla bla bla, i tako dalje. Ali ipak, kako danas, nakom svega, moze se mito-historija siriti kao korov? 

"Da li mozete vjerovati da se je Princip nazivao herojem?" Odgovoricu to sa pitanjem: " Da li vi mozete vjerovati da se uce 3 razlicite historije sirom BiH? I da li mozete vjerovati da ce ti skolari narasti jednog dana? Sta onda?" Najvjerovatnije cemo gledati unazad i reci, kako su to nekad bili bolji dani i biti zahvaljeni sve dok nam se ne puca iznad glave.     

13.05.2011.

Was it we who were better before?

It was better before! Or was it? I mean really? I have been born in this country, moved out just to be a regular visitor during the summers, and then again, to become a citizen. Thinking back at what has been and how it is now, was it really better before? Let us go back around 100 years, Bosnia-Herzegovina was still a state within an empire. The Ottoman empire lost us and the Austrian-Hungary empire won this territory. Gavrilo Princip, together with his mates, fired some revolutionary shots at the royal couple and killed them - but this was aften an attempt to bomb them. So here we have a man who was seen as a hero not long ago. Today many refer to him as a terrorist. People look back at their history and what they have been taught in school and say "all over the world a man who killed a pregnant woman would be seen as a terrorist. But can you believe that we were taught to see him as a hero?" Can I belive it? Of course I can! I mean, one groups' perception of a  terrorist is another groups' perception of a freedom fighter. On the other side, what I have difficult to cope with is that he was not talked about as a terrorist some years ago. And then come the question, what is happening and on what level? Some would call it enlightenment, others would name it international conpiration, Westernization, you name it. Whatever the reason, it is obvious that there is an attitude change going on. 

Nevertheless, since the fall of yet another empire, the kingdom of Slovenians, Croats, and Serbs, which became a first version of Yugoslavia, was installed. Note that Bosnia was within this kingdom, however, there is no status for Bosnians. (For all of you who will understand this past sentence as though BiH is a no man's land and Bosnians an invention, I wish to refer you to libraries and museums to start with, and later on to history not written by domestic writers.) And then comes the second world war, and Tito's Yugoslavia. Loved by the people, and hated by the people. Mostly loved! In any case, the hate was kept silent or it was discussed among the diasporas who had fled from Tito's state where Ustasja and Cetniks were not accepted. Now here come a point: when speaking with people born around 1960s, Yugoslavia was wonderful. In fact, it was heaven on earth and the only word that could really describe it would be 'wow'. Even so, when one speaks with the somewhat older generation one starts to notice that the 1950s were not so bright and not that 'wow'. But they do admit that since after Tito's money boost (the loans) it was better and a happier place where life was good and worries where thought to be gone. People kept quite of what has been, and a common history was created. Brotherhood and Unity was the slogan. Then Tito died. 

If it was better before, what happened? Didn't we love each other? Were we not brothers? Didn't we have a common history? Apparently not! Was it perhaps that some things that were surpressed, which were not to be discussed, continued to live on behind closed doors? Or did we have more tolerance? How was it possible that some few men could create such enemy images and fool thousands and thousands? I mean media manipulation, rhetorical skills, etc, etc. Were they really fooled? Anyhow, what I can't grasp at all is the mytho-history spreading like weed.

"Can you believe that Gavrilo Princip was our hero?" I will answer that with a question: can you belive that there are three different histories taught in schools throughout Bosnia and Herzegovina? Can you believe that these kids will grow up? What then? We will probably look back and say there were better before and be thankful as long as they don't shoot over our heads? 


Stariji postovi

Bosnia in Sweden Sweden in Bosnia
<< 07/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
5202

Powered by Blogger.ba